=22=
na tanjiru, sve najlepà ¡e à ¡to imaju, sve ono najskrivenije, onako opruà ¾ene, razgoliÃÂene, koliko god se moà ¾e, samo da ne bi bio straÃÂen nijedan zraÃÂak sunca! ÃÂitale su u ilustrovanim ÃÂasopisima kako treba ravnomerno da pocrne. (ViÃÂe, cereÃÂi se) Da se ispeku! Kao na à ¾aru! Na roà ¡tilju! Na roà ¡tilju! A ja sam à ¡ef te kujne! Ja sam Neron! I Tiberije! Sve su one moje! Sve redom! A katkad i po nekoliko odjednom! S nekima od njih sam neà ¾an, slatko ih milkim, ÃÂak im i tepam, ali zato druge biÃÂujem! A poneke od njih posle svega à ¡aljem na gublià ¡te! (Zadihan je i malaksao, pa dodaje skoro lirski) Znam, mogao sam to i s kurvama, ali prvo, valjalo im je priÃÂi, a to itekako koà ¡ta, i drugo, bojim se boleà ¡tina. Ali ko je mogao slutiti da se zadnjice poà ¡tenih à ¾ena, i to onih najlepà ¡ih, jednog dana pripadati nama, svima nama. I i to besplatno! (Najednom poviÃÂe kao lud) à ½ivele plaà ¾e! (Doda, naglo menjajuÃÂi ton) Jedna velika plaà ¾a, i na njoj sve one gole golcate.
Takvo je nareÃÂenje. InaÃÂe - smrtna kazna!
GÃÂA ORTANZ: (uà ¾asnuta) Gospodine Leone! PetliÃÂu moj! Ne smete se toliko uzbuÃÂivati u orkestru! Smirite se, zaboga! Gazda nas gleda.
(Najednom se, odnekud, kao iz daljine, zaÃÂuje neki pucanj, a onda, priguà ¡ena graja. G.Lebonz i jedan kelner pretrÃÂe preko scene. G.Lebonz se uskoro vraÃÂa, sav van sebe)
G.LEBONZ: Gde li sam vas samo naà ¡ao, da me ko pita! Mislite da Vas zato plaÃÂam, svinje jedne! Da se ubijate u kafanskom klozetu? I to baà ¡ onda kad je najveÃÂa navala gostiju! Da im pokvarite raspoloà ¾enje! Sutra uzimam drugi orkestar! A sad svirajte! Ta svirajte kad vam kaà ¾em, budale! ... Brà ¾e, brà ¾e! Veselo! Da se sve trese! Gosti nià ¡ta ne smeju ni da naslute!
GÃÂA ORTANZ: Je li mrtva?
G.LEBONZ: Ne znam! Sad...