Drustvena elita i klasne borbe u delu "Kuca duhova" Izabele Aljende

Essay by ibscrewedHigh School, 11th gradeA, June 2008

download word file, 4 pages 0.0

Downloaded 1503 times

U romanu Kuca Duhova Izabele Aljende, spisateljica verno predstavlja tenzije izmedju razlicitih drustvenih slojeva, kao sto su skoro neogranicena moc i novac gazde imanja Tres Marias, Estebana Truebe, u poredjenju sa radnicima i seljacima na tom istom imanju koji su promorani da rade kako bi prehranili svoje porodice. Tenzije su stvorene izmedju ljudi koji okruzuju predsednika, vise klase, sa onima koji se neprestano bore za opstanak sa skoro nicim sem par kriski hleba.

Ogromne ekonomske razlike su direktno uslovile ono sta jedan drustveni sloj u stvari jeste i kako je prikazan u delu, i to je jedan od glavnih problema kojim se delo bavi, i koji stvara rat izmedju buntovnih radnika i seljaka i bogate i mocne vlasti. Situacija u zemlji snazno pogadja nize slojeve drusta koji zive u posebnim delovima grada, opasanim bedemima kako bogati gradjani i turisti ne bi morali da znaju za ostatak populacije koji nije toliko imucan kao oni.

Klasne borbe, kao jedna od glavnih ideja u delu prikazan je kroz razlicite stavove vezujuci se uglavnom za neravnopravnost medju klasama. Iako ove razlike nisu toliko naglasene na pocetku romana, one postaju sve izrazenije i razvijaju se u jednu od nosecih tema ovog dela.

Spisateljica se trudi da prikaze klasne borbe kroz svoje likove, pre svega Garsije kao predvodnike revolucionara nezadovoljnih uslovima zivota, ali i Estebana Truebe, mocnog veleposednika i uglednog coveka. Like Estebana Truebe, mozda je i glavni lik u ovom delu, koji se narocito izdvaja po svojoj nadmoci i bogatstvu koje i sam potencira. On je materijalista, arogantan, nasilan. Posvecuje ceo zivot politickoj karijeri i poslu, resen da postane bogat i mocan. Svoj uspeh duguje u velikoj meri i radnicima na svom imanju, ali ih nikada ne tretira sa postovanjem ili jednako kao pripadnike svog sloja. Sa godinama, i Esteban stari i uvidja negativne posledice njegovih sebicnih i nasilnih postupala i koliko je zaista on usamljen. Cesto je izuzetno okrutan i netolerantan prema onima koji su imali manje srece u zivotu od njega, a ne dozvoljava ni suprotstavljanje njegovim uverenjima da je on zasluzan za bolji zivot tih istih seljaka i radnika.

"Niko me nece razuveriti da nisam bio dobar gazda. Ko god da je video selo Tri Marije u vreme dok je bilo zapusteno i uporedi ga sa dasnjim , koje moze da posluzi kao uzor, morace se sloziti sa mnom. Zbog toga me izludjuje moja unuka kada stane da nagvazdja o klasnoj borbi, jer ako pogledamo stvarnosti u oci, ovi siroti zemljoradnici danas su u gorem polozaju nego pre pedeset godina. Bio sam im kao otac. Sjebala nas je agrarna reforma"Svoj stav i nadmocnost iskazuje samim pojavljivanjem na imanju Tri Marije, kada jasno stavlja to do znanja radnicima koji mu se bezuslovno pokoravaju.

"- Kako se zoves?- Pedro Garsija Mladji gospodine.

-Od sada sam ja gazda ovde. Svrseno je s provodom. Sada svi treba da zasucemo rukave pa na posao. Onaj ko ostane ne treba da brine za hleb ali mora da zapne. Ne podnosim lencuge ni drznike. Je li vam jasno?Gledali su se preplaseno. Nisu shvatlili ni polovinu od onog sto je rekao, ali su po naglasku mogli da prepoznaju glas gazde.

- Jasno gazda, rece pedro garsija mladju. - Nemamo kuda da idemo, odvajkada smo ziveli ovde. Ovde cemo i ostati. "On veruje da bogati i mocni takvi treba i da ostanu, dok ce oni siromasniji biti vodjeni njima, jer. kako i on sam kaze:"Bilo bi divno kada bismo svi bili jednaki, ali cinjenica je da nismo"Slican odnos ima i prema zenama, iskazujuci njemu svojevrsno bahato ponasanje i naglasavajuci svoju seksualnost.

Esteban se kao predstavnik viseg drustvenog sloja ponasao superiorno u odnosu na ostale, i (citiram), "nije trpeo nikod ga mu protivreci ili stogod progovori, a najmanje neslaganje smatrao je bezocnim izazovom"Iako je, kako i sam kaze, smatrao da su seljaci "dobri i jednostavni, a ne bunzdije", sto se medjutim menja kada primeti zacetke revolucionarnog pokreta na sopstvenom imanju" Kada je Esteban otkrio a sin njegovog nadzornika unosi subverzivnu literaturu medju njegove nadnicare, pozvao ga je u svoju kancelariju i pred ocem ga isibao korbacem od zmijskih koza".....

"Na svom imanju necu da cujem za buntovnike, ovde sam ja gazda, imam pravo da sakupim ljude koji mi se dopadaju. A ti mi se ni najmanje ne dopadas, tek toliko da znas! Trpim te samo zbog tvog oca, koji mi je godinama verno sluzio, ali se pripazi, jer bi mogao da nadrljas. Gubi mi se s ociju! "Iako su mocnici bili svesni nivoa obrazovanosti pojedinih radnika i pripadnika nizih klasa, uvek bi ostajali dosledni svojim principima ne mesajuci se sa njima i ne odrazavajuci bilo kakav kontakt, uprkos njihovim kvalitetima, kako bi jos jednom dokazali svoju nadmoc i ukazali na nejednakost u drustvu.

Esteban Trueba, je takodje, cesto iskazivao svoje uverenje da su pripadnici nizih klasa u stvari "lenji", kao i to da on veruje u trud i nagradu, sto je ono cime se on vodi ceo svoj zivot. Smatrao je da svako moze biti bogat i da je sve to pitanje truda i rada, a ne lenjosti i slabosti.

Takodje, porodica Trueba pokazala je da, iako bogata, zna da ceni tudju nemastinu, i da ima veliko srce.

Medjutim, Aljende ukazuje i na cinjenicu da se klasne borbe ne odvijaju iskjucivo izmedju bogatih i siromasnih, vec i izmedju pripadnika iste klase.

Ipak momenat koji je bitan kada se posmatraju klasne borbe i drugaciji interesi izmedju bogatih i siromasnih, revolucionara i konzervativaca, jeste kada Pedro Garsija pregovara i uspeva da izbavi Estebana. Takodje, Esteban mu ne ostaje duzan, vec uzvraca i spasava pedrov zivot tako sto mu nabavlja azil kako bi prebegao u Kanadu. Iako bez izrecenih neznih reci ili oprostaja, ovo je jedan od retkih trenutaka kada licno prevazilazi politicke i klasne razlike.

Bibliografija:Aljende, Izabela. Kuća duhova. Beograd: Narodna knjiga- Alfa, 2005.